DADOLOGIJA i Plemeniti Silvije Degen u priči: Priče iz Zagrebačkih davnina [Drugi dio]

FB DADOlogija:
https://www.facebook.com/dadooloogija/?modal=admin_todo_tour

FB Osamdesete u Zagrebu:
https://www.facebook.com/groups/zagreb80s/

Ugledni odvjetnik, Silvije Degen osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je jedan od najpoznatijih odvjetnika u Jugoslaviji. Tada je po službenoj dužnosti, za razliku od Željka Olujića i Srđana Popovića, koje je angažirala obitelj optuženika, postavljen u braniteljski tim Andrije Artukovića. Degen je branio mnoge poznate ljude – generale, liječnike, nogometaše, biznismene, tajkune, ali i skromne ljude nesretnike, gubitnike, prevarante, međunarodne kriminalce.

Medicina i pravo strašno su bliski. Ja sam učio od Kurjaka, a on od mene. Tu je eutanazija, pitanje smrtne kazne, pravo na život ili smrt. Zahvaljujući poznanstvu s doktorom Kurjakom, razmatrao sam pravne aspekte prava na prekid trudnoće, bavio se problemima malformiranog fetusa. Predavao sam i na Medicinskom fakultetu, pisao o abortusu i eutanaziji, bio uključen u pravno-medicinske rasprave i dvojbe o operativnim zahvatima raznih vrsta. Razmatrao sam i pravnu problematiku umjetne oplodnje i presađivanja jajnih stanica te transplantacije svih drugih organa. Koautor sam knjige “Pravo na život, pravo na smrt” kao i niz drugih knjiga.

Pokušavao sam biti objektivan i branio Artukovića utvrdivši da je nesposoban biti na raspravi, tako da je rasprava prekidana svakih pola sata, ali “prodani” sudski psihijatri utvrdili su da je sposoban braniti se. Optužnica je sadržavala i dio u kojemu stoji da je Artuković bio prisutan prilikom likvidacije. Njegov vozač, 16-godišnji Bajram Avdić zvani Bajro, kao izmišljeni svjedok, postao je primjer lažnog svjedočenja, tako da se poznata gostionica na Zrinjevcu prozvala “Kod lažnog svjedoka”. To je bilo vrlo neobično suđenje. Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske, bio je toliko dementan da je bio uvjeren kako se umjesto na suđenju u Zagrebu nalazi na suđenju za ustanak u Lici (1932. godine), koji su organizirali pripadnici ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić. Artuković je na raspravi čak znao i zaspati. Zamislite kakav je ego imao tako stari čovjek koji je prevalio 90 godina. Spavao je u onoj kanti u kojoj je bio zakopan, a predsjednik sudskog vijeća govorio mu je: “Gospodine Artukoviću, zar vi spavate?” a on mu odgovorio: ”Ja da spavam, a Hrvatska čeka i zove?”

Šajberu je to bila jedna nogometna namještaljka. Znate da sam ja bio u Dinamu pravnik i mnoge sam od tih sportaša branio i tako sam se sprijateljio sa Šajberom, koji je bio izvanserijska ličnost. Bio je jako pametan čovjek. Kad je Tito dolazio u Zagreb, govorio je: “Gdje je onaj moj mali debeli?” Zajedno smo bili do njegove smrti. Došao je u sukob sa starim i teškim ljevičarima zbog svoje strasti prema nogometu. Bio je predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije. Prekinuo je jedno kolo i rekao – to kolo više ne ide na prvenstvo Jugoslavije. Bila je to velika revolucija. Onda mu je beogradski Partizan namjestio da je kupovao lažne zlatnike. Imao je spremljeno nešto zlatnika jer mu je kći bila teško bolesna i trebao je to dati za operaciju. Kad su Austrijanci vidjeli da se tu ne radi ni o kakvom švercu i da su mu na neki način oskvrnuli ugled, vratili su mu sve te dukate natrag i pustili ga.

Srđan Mlađan bio poseban mladi čovjek, nesretan. Ali vrijeme i prostor učinili su svoje. On je kao dječak, s 11, 12 godina, doživio tragediju kada su mu spalili baku u vikendici u blizini Petrinje. Bio je vrhunski hrvač, sportaš. Roditelji su mu bili sirotinja. Uz ovakve uvjete te nekakav genski poremećaj... Ljudi ga osuđuju, ali vjerujte mi, mnogi zločinci koje sam branio u svojim srcima nose mnogo više dobrote od velikih moralista i sociologa danas. Svi ubojice koje sam branio imaju više patološkog udjela.

Arkana sam branio još dok je bio dječak, a kao golobradi mladić bio je revolveraš, poput Billy The Kida iz Bregane. Držao je pištolj ispod tkanine dok je bio kod frizera, pa je pucao na čovjeka. Sjećao me se iz tih dana pa me je angažirao kasnije kad su ga uhitili na Banovini dok je švercao oružje za srpske pobunjenike. Uhitili su ga Srbi, iz lokalne policije sa skupinom mladića jer su pokrali neku galeriju, a švercao je oružje i naoružavao lokalne Srbe. U Zagrebu je na sudu oslobođen, ali su ga u Beogradu na kraju ipak ubili.

To je bila teška nesreća. Zastupao sam direktora kontrole leta koji je bio na kraju oslobođen svih optužbi. To je bila sramota da je uopće podignuta takva optužnica. To je bio slučaj u kaznenom pravu. Dva aviona u zraku su se sudarila, na visini od 11 tisuća metara. To da naciljaš raketom ne bi pogodio. Interesantno je da je stjuardesa koja je poginula u engleskom avionu bila ljubavnica jednog mog kolege odvjetnika. On je poslije napisao jednu krasnu knjigu “Sudar nad Vrbovcem”......

#dadologija #zagrebačkidekameron

Видео DADOLOGIJA i Plemeniti Silvije Degen u priči: Priče iz Zagrebačkih davnina [Drugi dio] канала Dadologija