LENIN-THE TRAIN II

U Novom svjetskom poretku više nema revolucija, već samo grčenja. Kao u nekoj mehanici koja želi biti savršena, u odviše dobro integriranom sustavu više nema kriza, nego samo disfunkcija, pogreški, zastoja, aneurizmičkih pukotina.

Pa ipak događaj nije isto što i nezgoda.

Nezgoda je samo simptom, prolazna disfunkcija, anomalija tehničkog (ili prirodnog) reda koju je moguće spriječiti: u tome se sastoji sva politika rizika i predviđanja.

Događaj je pak protuofanzivan i nešto neobičnijeg nadahnuća: u svaki sustav na svom vrhuncu, u točki njegova savršenstva, on ponovno uvodi unutarnju negativnost i smrt. On je vrsta zaokreta moći prema samoj sebi, kao da cijeli sustav kriomice istodobno njeguje, uz sastojke svoje moći, nekog zloduha koji bi bdio nad njegovim obratom.

U tome smislu, za razliku od nezgode, događaj ne možemo spriječiti i ne dotiče ga nikakva igra vjerojatnosti.

Marxova analiza revolucije i sablasti komunizma nudi dobre usporedbe s aktualnom situacijom. I on je proletarijat smatrao povijesnim čimbenikom kraja kapitala - nekom vrstom njegova zloduha, jer je kapital s usponom proletarijata pothranjivao unutrašnji virus vlastita uništenja.

Postoji međutim radikalna razlika između komunističke i terorističke sablasti. Glavno lukavstvo kapitala bilo je, naime, da klicu raspada koju nosi u sebi preobrazi u vidljivog neprijatelja, u klasnog protivnika i tako promijeni taj povijesni pokret u reintegracijsku dinamiku najnaprednijeg stupnja kapitala, s onu stranu robnog izrabljivanja.

Terorizam se, s druge strane, odigrava na višoj razini radikalizma: on nije povijesni subjekt, nego nedohvativi neprijatelj. I ako klasna borba proizvodi povijesne događaje, terorizam stvara drugačiju vrstu događaja. Tu se globalna moć (koja više nije istovjetna s moći kapitala) nalazi u izravnom sukobu sa samom sobom. Ona od sada više nema posla sa sablašću komunizma, nego s vlastitom sablašću.

Dakle, kraj revolucija (i povijesti uopće) nipošto više ne predstavlja pobjedu globalne moći. On bi prije bio neka vrsta njezinog sudbonosnog znaka.

Povijest je bila naša velika pretpostavka, pretpostavka o maksimalnoj intenzivnosti.
Promjena, s druge strane, odgovara minimalnoj intenzivnosti - u njoj se sve smjenjuje i poništava sve dok se iznova ne stvori ekvivalent potpunog stanja mirovanja: dojam da se niša ne mijenja u samom vrtlogu aktualnosti.

Jean Baudrillard INTELIGENCIJA ZLA ILI PAKT LUCIDNOSTI

Видео LENIN-THE TRAIN II канала Tihomir Snitko