Ramiz Delalić Ćelo: Komandant,hadžija,kriminalac

Ramiz Delalić Ćelo, komandant, vojnik, tajni agent i, najčešće od svega, kriminalac. Bio je čovjek kojeg su u Srbiji zvali „osobom koja je počela rat u Sarajevu“.

Ubijen je ljeta 2007, u klasičnoj sačekuši. Ubile su ga, zvanično, nepoznate osobe, a Tužilaštvo Bosne i Hercegovine još uvijek vodi istragu za „organizaciju i provođenje ubistva Ramiza Delalića“. Brojne su osobe sumnjičene da su povukle obarač automatskog pištolja iz kojeg je (ovaj) Ćelo upucan (najčešća dva imena koja se spominju su Strahinja Rašeta i Milan Mitić; Rašeta je kasnije poginuo kada je pokušao postaviti eksploziv ispod Mitićevog vozila), a informacije o naredbodavcu vode, navodno, do Nasera Kelmendija.

No, vratimo se na početak priče o Ramizu Delaliću.

Ćelo je rođen 15. februara 1963. u Priboju, a svoju karijeru u "podzemlju" izgradio je na relaciji Sarajevo - Priboj - Milano. U Sarajevo se doselio 1985, nakon što je odslužio vojni rok u Tuzli. Spominjalo se i da je pobjegao iz njemačkog zatvora gdje je, navodno „ležao“ zbog ubistva.

Rat je dočekao s debelim policijskim dosjeom, a prema nekim izvorima prije, na proljeće 1992. obučen je u Podgori, u Hrvatskoj, u kampu za specijalnu vojnu obuku koji je vodio Nijaz Batlak (alias Mate Šarlija) ili general Dajdža, kako ga je raja zvala. Delalić i Batlak postat će dobri prijatelji, a Ćelo je u jednom intervjuu poslije rata izjavio kako je tajne poslove za državu Bosnu i Hercegovinu (prisluškivanje Ambasade Hrvatske u Sarajevu) u ratu obavljao zahvaljujući poznanstvu s „ovim jednim kojeg sam znao u Ambasadi i s kojim sam bio blizak“. Riječ je bila o generalu Dajdži.

No, prije obuke u Podgori, 1. marta 1992, Ćelo se našao usred događaja koji je potresao Sarajevo i zloguko najavio strahote koje dolaze. Bila je nedjelja, i bio je to dan kada su Dijana Tambur i Milan Gardović izrekli "sudbonosno da", vjenčavši se u hramu Preobraženja Gospodnjeg (crkva na Pofalićima u Sarajevu). Potom su se uputili u Dom svete Tekle u dvorište Stare crkve na Baščaršiji, gdje ih je čekao svadbeni ručak. Parkirali su se kraj Vijećnice i krenuli prema Crkvi, a mladoženjin otac Nikola Gardović nosio je srpsku zastavu.

Nikola Gardović će u narednih nekoliko minuta biti ubijen, a sveštenik i mladoženjin zet Radenko Mirković ranjeni.

Ramiz Delalić Ćelo ovako je u izjavi za TVBiH opisao taj događaj, neposredno nakon početka rata:

„Vidjeli smo tu kolonu kako je prošla pored Miljacke prema Vijećnici. Tada smo ustali, izašli iz kafića i pošli prema Čaršiji da vidimo, jer smo čuli da se nešto događa...i htjeli smo da vidimo i mi to. Došli smo na parkiralište ispred Vijećnice, gdje se zaustavila kolona svatovska. Oni su izašli i odmah počeli s pjesmama, neke su zastave, njihove srpske, izvadili iz auta i počeli da mašu njima. Mi smo tog momenta stali ispred njih i pitali gdje će da idu i rekli im da ovo nije Srbija, da je ovo Sarajevo, da je ovo Čaršija. Mi smo onda skočili, ja i drug Suad, skočili smo na, na ove momke koji su držali zastave u rukama, istrgnuli smo im zastave iz ruku i tada je nastao jedan haos.“

Видео Ramiz Delalić Ćelo: Komandant,hadžija,kriminalac канала Bili smo vojnici 92-95