Koje su najčešće greške koje pravimo roditelji

U zadnje vrijeme se primjećuje pretjerano popuštanje, kad dijete preuzme kontrolu nad našim životom i naravno nema dovoljno iskustva niti je to sposobno, slijedi nedosljednost, rušenje granica koje smo postavili, to znači ja zamislim, aha, moje dijete bi trebalo ovo i ovo i onda tu granicu srušim zbog vrištanja, kao što smo prije rekli ili zbog trdoglavosti, što je zapravo potpuno prirodno.

Upozorila bi na neprikladno odazivanje na djetetove emocije. Kad dijete pokaže neku emociju, roditelji ne znamo što sa time napraviti i možda još to da djetetu ne omogućimo da bi prihvatio, poslušao svoje tijelo, da bi slijedio sam sebi, mi mu hoćemo dati recepte, jer mi smo odrasli i znamo. Roditelji jako teško vidimo da je naše dijete tužno, bespomoćno, ljuto, razočarano i te osjećaje želimo potisnuti. Bit će u redu, pomoći ću mu, na primjer djetetu pomognemo kod zakopčavanja vestice, dijete se trudi, želi zakopčati vesticu, ne ide i ljut je, plaće. Sad ja mogu doći i kazati mu nemoj plakati mama će ti zakopčati i brzo zakopčam ili se mogu jako naljutiti, ismijavam se djetetu, to nije u redu. Dobro je da dijete naučim reči, da ga naučim nazivati emocije, dijete to ne zna, on zna samo emocije izražavati a ne zna da je ovo ljutnja. Kao što smo ga učili kazati auto, dobro je da ga sad naučimo, tako se osjećaš, to znaći da si ljut. Reci mi da si ljut, u redu je da si ljut i ja sam ljuta kad mi se ovo dogodi. Ali pogledaj, što možemo sad napraviti, udahni, izdahni i pokušaj ponovno i onda ćeš vidjeti da će ići. Jer se dijete samo ne zna smiriti, naučiti tehnika samokontrole, to mu mi moramo pokazati. Jednako je kod tuge. Ništa nije ozbiljno ako je dite tužno. Zagrlimo ga i kažemo mu da je tužan, i ja sam tužna, a sada pogledajmo što možemo napraviti. Na taj način. I iz neprikladnog ponašanja pokušamo shvatiti emocije kod djeteta. Što nam uopće želi priopćiti.
Da li je uopće moguće da ne bi napravili nikakve greške?
Sigurno nije moguće da ne bi pravili grešaka. Svi jih radimo, svi ponekad popustimo, nismo dosljedni a znamo da bi morali biti. Problem je u tome ako mi te greške ponavljamo i dana u dan. Tada kažemo da to vodi u neprikladan odgoj. Dijete u trgovini plaće, želi čokoladu, vrišti, sigurna sam da svi znamo što bi bilo dobro napraviti ali u onom trenutku popustimo, dijete se smiri, nismo više osramoćeni, idemo dalje u kupovinu i kratkoročno problem smo riješili. Problem je u tome što nismo svjestni dugoročnih posljedica. Ako ja to ponavljam, ako ja to napravim više puta, svaki put kad idem u trgovinu, kako će se to odražavati emotivno, u problemima sa ponašanjem, kroz nisku samosvijest, kroz poremećaje koncentracije, u međuljudskim odnosima i tako dalje.

Više na: http://www.babybook.hr/koje-su-najcesce-greske-koje-pravimo-roditelji/

Видео Koje su najčešće greške koje pravimo roditelji канала BabyBook Hrvatska