12. Zbrka u Kosmosu
Probudi mene neka muzička sequenca iz tzv. Mobilnog. Pogledam na koje vreme sam bio namestio budilnik i vidim – 08:15. Na displayu je stajalo „5. Maj – u 09:00 kod zubara“.
„Dobro,“ pomislim – „imam vremena da se natenane obrijem i operem.
I kad ne hodam žurno stignem tamo za 20 minuta.”
Postavim mobilni na “opšte” i ustanem iz kreveta.
Tu se namah rasanim kao da me je neko bacio u bunar s hladnom vodom: Na displayu je sad stajalo, prvo velikim slovima, vreme (08:16), pa onda dan i datum: “Ponedeljak, 5. Maj 2011. Zaprepašċenje!
“Kako bre peti maj, kad smo prekjuče uveče slavili kod Slavice i Mikija “Praznik rada”, a ceo svet zna da je bila subota? – Sad je 3. Maj, ako je ponedeljak, a sreda je, ako je 5. Maj.“
Medjutim zaista je stajalo: “Ponedeljak, 5. Maj.“
Ukljičim TV aparat i vidim na TeleTextu isto: “Ponedeljak, 5. Maj 2011, – 08:17.”
Krenem kod zubara neobrijan. Ipak sam na brzinu oprao zube, da ne gušim čoveka dok bude bušio i strugao. A i asistentkinja mu je slatka, pa da se ne brukam. Mada ja i inače vodim računa o tome da ne zaudaram ni na koji način. To što mi žena ponekad kaže da sam djubre smrdljivo jeste po drugoj liniji.
Hodam polako starim gradom ka Ordinaciji mog zubara i vidim sredinom ulice ide Ilija Opačiċ; nakrivljen na kontra stranu od one na kojoj nosi harmoniku; ustvari se vidi kofer za harmoniku, ali se po tome kako se nakrivio pretpostavlja da kofer nije prazan.
Stanemo jedan pred drugog, pozdravimo se i on mi kaže:
“Evo je. Ugodjena je onako kako si hteo.“
Dobro, bre, Ilija mani harmoniku. Kaži ti meni jesmo li mi prekjuče kod Slavice u restoranu slavili „Prvi Maj, Praznik rada?“
„Jesmo.“ – odgovori Ilija, čudno me gledajuċi.
“I je l` ona baba svirala ovu harmoniku u sali za pušače, tako dobro da su se Serge i njegova Mari Antoanet veselili s nama do ponoċi i posle sasvim naroljani otputovali za Neuenburg?
„Da. A šta ti nije jasno? – pita mene Ilija
„Pa koji je onda danas datum?“
„Treċi maj! Koji je datum!? Vidi ti njega.“ – zavrte on glavu levo-desno, kao da ċe da pita prolaznike šta samnom nije u redu.
„Dobro.“ – predložim mu ja mirno: „Pitaj sad nekog od prolaznika koji je danas datum, pa ċeš čuti da nešto ne valja.“
„A da l` valja u tvojoj glavi?“
„Pitaj.“
„Ma, hoċeš li harmoniku il`neċeš?“
Tu ja doviknem jednom prolazniku, ali ne prilazeċi mu; samo da bi mi odgovorio glasno da i Ilija čuje:
„Gospodine, dobro jutro! Molim vas, koji je danas datum?“
„Peti maj.“ - Odgovori čovek glasno ali ipak staloženo.
Ilija je tu postao u licu malo bledji nego što je obično bled.
Ja onda doviknem nekoj maloj deci, koja su išla u školu:
„Deco, je l` danas ponedeljak?“
Jedno dete odgovori ozbiljno i sa poštovanjem za starije,
„Da.“ - a druga se zacerekaše kao da govore:
„Gle matorog! Ne zna koji je danas dan.“
Kad su deca odmakla Ilija se obrati jednom starijem čoveku pa onda dodje k meni.
„Stvarno nešto nije u redu. Izvini što te nisam ozbiljno shvatio.“
„Ne brini. Idi u Jonny`s bistro i ostavi tamo harmoniku: da ju ne nosim kod zubara.
Kaži Slavici da ću posle doći na jutarnju kafu.”
„Ti i ja znamo da smo prekjuče slavili „Praznik rada“ i da je bila subota?“ – upita Ilija bojažljivo, kao da je on kriv za zbrku sa kalendarom..
„Da.“ – rekoh ja njemu, a onda on meni:
„Važno je da nas dvojica nismo pobrljavili, a za svet me baš briga.
Ako njima ne nedostaju dva dana, nama penzionerima nedostaju još manje.“
„Ne brini, Ilija, Kosmos je pobrljavio, a ne nas dvojica.
„Sigurno?“
„Pa šta bi drugo moglo biti? Mi smo u redu. Ne?“
„Da. Mi smo u redu. – reč Ilija ali kao da ni sam ne veruje u to da smo mi u redu.
Kad sam ušao u „Johnny`s Bistro“ Ilija je još bio tamo.
„Jedva da sam ja kafu popio – a ti već doš`o. Jesi l` ostavio protezu na doradu?
Kad je tako kratko trajalo.“
„Ma ne. Doktor zubar prima samo pacijente sa bolovima. Recepcionarka kaže da ne zna šta se desilo, ali su počela da dolaze po četiri pacijenta na sat umesto po dva.“
Ilija reče i meni i Slavici: „Ovo će izaći na veliku zbrku.“
Slavica onda nama reče:
Vidim ja da na „Vestima“, koje se štampaju u Frankfurtu i krenu za Švajcarsku pre ponoći stoji treći, a na „Blick“-u, koji se štampa negde ovde u Švajcarskoj stoji peti. Znači da je zbrka u vremenu nastala posle ponoći.“
„Slavice, - rekoh ja njoj – ne postoji vreme.“
„Kako ne postoji? Pa čemu ovi kalendari i satovi? – Ti uvek nešto tupiš. Jebala te filozofija.“
„Da ti objasnim ...“ – pokušah ja.
„Ma ne možeš mi ti sad objasniti da nema nečeg što celom svetu postoji. Hoćeš kafu ili nećeš?
„Daj jednu golu“ - odgovorih ja njoj. A to znači: jednu kafu bez mleka i bez šećera.
Dok sam čekao kafu za mene pokušao sam naglas složiti situaciju. Ilija mi reče:
„ Ne razumem te ništa.“
A ja njemu: „Ma ni ne govorim tebi, nego sebi.
Dakle ovako: Dani se redjaju kalendarski mesečno po brojevima i nedeljno po imenima.
ostatak teksta:
http://www.iging-studio.ch/12.%20Zbrka%20u%20Kosmosu.pdf
Видео 12. Zbrka u Kosmosu канала Dragoljub M. V. P.
„Dobro,“ pomislim – „imam vremena da se natenane obrijem i operem.
I kad ne hodam žurno stignem tamo za 20 minuta.”
Postavim mobilni na “opšte” i ustanem iz kreveta.
Tu se namah rasanim kao da me je neko bacio u bunar s hladnom vodom: Na displayu je sad stajalo, prvo velikim slovima, vreme (08:16), pa onda dan i datum: “Ponedeljak, 5. Maj 2011. Zaprepašċenje!
“Kako bre peti maj, kad smo prekjuče uveče slavili kod Slavice i Mikija “Praznik rada”, a ceo svet zna da je bila subota? – Sad je 3. Maj, ako je ponedeljak, a sreda je, ako je 5. Maj.“
Medjutim zaista je stajalo: “Ponedeljak, 5. Maj.“
Ukljičim TV aparat i vidim na TeleTextu isto: “Ponedeljak, 5. Maj 2011, – 08:17.”
Krenem kod zubara neobrijan. Ipak sam na brzinu oprao zube, da ne gušim čoveka dok bude bušio i strugao. A i asistentkinja mu je slatka, pa da se ne brukam. Mada ja i inače vodim računa o tome da ne zaudaram ni na koji način. To što mi žena ponekad kaže da sam djubre smrdljivo jeste po drugoj liniji.
Hodam polako starim gradom ka Ordinaciji mog zubara i vidim sredinom ulice ide Ilija Opačiċ; nakrivljen na kontra stranu od one na kojoj nosi harmoniku; ustvari se vidi kofer za harmoniku, ali se po tome kako se nakrivio pretpostavlja da kofer nije prazan.
Stanemo jedan pred drugog, pozdravimo se i on mi kaže:
“Evo je. Ugodjena je onako kako si hteo.“
Dobro, bre, Ilija mani harmoniku. Kaži ti meni jesmo li mi prekjuče kod Slavice u restoranu slavili „Prvi Maj, Praznik rada?“
„Jesmo.“ – odgovori Ilija, čudno me gledajuċi.
“I je l` ona baba svirala ovu harmoniku u sali za pušače, tako dobro da su se Serge i njegova Mari Antoanet veselili s nama do ponoċi i posle sasvim naroljani otputovali za Neuenburg?
„Da. A šta ti nije jasno? – pita mene Ilija
„Pa koji je onda danas datum?“
„Treċi maj! Koji je datum!? Vidi ti njega.“ – zavrte on glavu levo-desno, kao da ċe da pita prolaznike šta samnom nije u redu.
„Dobro.“ – predložim mu ja mirno: „Pitaj sad nekog od prolaznika koji je danas datum, pa ċeš čuti da nešto ne valja.“
„A da l` valja u tvojoj glavi?“
„Pitaj.“
„Ma, hoċeš li harmoniku il`neċeš?“
Tu ja doviknem jednom prolazniku, ali ne prilazeċi mu; samo da bi mi odgovorio glasno da i Ilija čuje:
„Gospodine, dobro jutro! Molim vas, koji je danas datum?“
„Peti maj.“ - Odgovori čovek glasno ali ipak staloženo.
Ilija je tu postao u licu malo bledji nego što je obično bled.
Ja onda doviknem nekoj maloj deci, koja su išla u školu:
„Deco, je l` danas ponedeljak?“
Jedno dete odgovori ozbiljno i sa poštovanjem za starije,
„Da.“ - a druga se zacerekaše kao da govore:
„Gle matorog! Ne zna koji je danas dan.“
Kad su deca odmakla Ilija se obrati jednom starijem čoveku pa onda dodje k meni.
„Stvarno nešto nije u redu. Izvini što te nisam ozbiljno shvatio.“
„Ne brini. Idi u Jonny`s bistro i ostavi tamo harmoniku: da ju ne nosim kod zubara.
Kaži Slavici da ću posle doći na jutarnju kafu.”
„Ti i ja znamo da smo prekjuče slavili „Praznik rada“ i da je bila subota?“ – upita Ilija bojažljivo, kao da je on kriv za zbrku sa kalendarom..
„Da.“ – rekoh ja njemu, a onda on meni:
„Važno je da nas dvojica nismo pobrljavili, a za svet me baš briga.
Ako njima ne nedostaju dva dana, nama penzionerima nedostaju još manje.“
„Ne brini, Ilija, Kosmos je pobrljavio, a ne nas dvojica.
„Sigurno?“
„Pa šta bi drugo moglo biti? Mi smo u redu. Ne?“
„Da. Mi smo u redu. – reč Ilija ali kao da ni sam ne veruje u to da smo mi u redu.
Kad sam ušao u „Johnny`s Bistro“ Ilija je još bio tamo.
„Jedva da sam ja kafu popio – a ti već doš`o. Jesi l` ostavio protezu na doradu?
Kad je tako kratko trajalo.“
„Ma ne. Doktor zubar prima samo pacijente sa bolovima. Recepcionarka kaže da ne zna šta se desilo, ali su počela da dolaze po četiri pacijenta na sat umesto po dva.“
Ilija reče i meni i Slavici: „Ovo će izaći na veliku zbrku.“
Slavica onda nama reče:
Vidim ja da na „Vestima“, koje se štampaju u Frankfurtu i krenu za Švajcarsku pre ponoći stoji treći, a na „Blick“-u, koji se štampa negde ovde u Švajcarskoj stoji peti. Znači da je zbrka u vremenu nastala posle ponoći.“
„Slavice, - rekoh ja njoj – ne postoji vreme.“
„Kako ne postoji? Pa čemu ovi kalendari i satovi? – Ti uvek nešto tupiš. Jebala te filozofija.“
„Da ti objasnim ...“ – pokušah ja.
„Ma ne možeš mi ti sad objasniti da nema nečeg što celom svetu postoji. Hoćeš kafu ili nećeš?
„Daj jednu golu“ - odgovorih ja njoj. A to znači: jednu kafu bez mleka i bez šećera.
Dok sam čekao kafu za mene pokušao sam naglas složiti situaciju. Ilija mi reče:
„ Ne razumem te ništa.“
A ja njemu: „Ma ni ne govorim tebi, nego sebi.
Dakle ovako: Dani se redjaju kalendarski mesečno po brojevima i nedeljno po imenima.
ostatak teksta:
http://www.iging-studio.ch/12.%20Zbrka%20u%20Kosmosu.pdf
Видео 12. Zbrka u Kosmosu канала Dragoljub M. V. P.
Показать
Комментарии отсутствуют
Информация о видео
Другие видео канала
Razmišljanje br. 146 - još konkretnije o svetom Trojstvu (Ništa, Ideje i Materija)razmišljanje br. 126: o ne-dijalektičkom materijalizmuCover: Something Stupid (by C. C. Parks – arranged and performed by Dragoljub M. V. P.Gespräche mit den Blaustrahlenden/5. Teil: Wie Heidegger, bei seiner Suche nach Gott, zu verstehen?Glupost diktature i Diktatura glupostiCHILD IN THE MANGER - by Dragoljub M V P with notes for classical guitarHermes Trismegistos` Enkelkind - eine Erzählung by Dragoljub M. V. P.Vučiċ je na konsultacije pozvao vodje partija pojedinačno. Oni su rekli: U Skupštini svi odjednom!poema by A. M. Melfi - for classical guitar with combo bandSrpkinja stara 71 godinu ima lepu baštu - ali nema vremena za Internet i RTS - Dragoljub M. V. P.Maja Zelenović i filozofija kapitulacijetenk protiv tenka ili inteligencija protiv glupostiGespräche mit den Blaustrahlenden - 12. Tei:l Über grosse Gebäude auf der ErdeWer hat Angst vor Klaus Martin Schwab?Srpska nada su HULIGANI!Bolen leži mlad Stojan - SINGING IN TRATAKA POSITION 0333 pitanja Aleksandru Vučiću - da bi se utvrdilo da li je u političkom delovanju slobodan od ucena"Ovi što su JEDNOM NOGOM U GROBU je generacija koja je SVE UPROPASTILA"Ćupurlika - for classical guitar by Dragoljub M. V. P. (with musical notes)bez tebe, draga ljubezna (with musical notes) - by dragoljub m. v. p.Wahrheiten und Missverstädnisse über Yoga - Was ist YOGA?