Ljetopis Popa Dukljanina

LJETOPIS SVEŠTENIKA DUKLJANSKOG

Ljetopis Popa Dukljanina (lat. Regnum Sclavorum, Kraljevstvo Slavena, Kraljevstvo Slavenam, Chronicle of the Priest of Duklja Montenegro; poznato i kao Barski Rodoslov) je južnoslavenska srednjovjekovna kronika nastala u Baru Duklji, vjerojatno u drugoj polovici 12. vijeka, ciji je autor anonimni svecenik Dukljansko-barske nadbiskupije.

Paralelno sa slavenskim originalom, koji je izgubljen, nastao je i latinski prijevod, zahvaljujuci cijim je prijepisima iz 17. vijeka ovaj vrijedni spomenik južnoslavenske pismenosti i sacuvan. U skladu sa stavovima latinske srednjovjekovne historiografije, autor kronike Gote i Slavene smatra istim narodom, pa svoju povijest Kraljevstva Slavena pocinje doseljavanjem Gota u oblast bivše rimske provincije Prevalis (današnja Crna Gora), krajem 5. vijeka.

Kronika sadrži katalog goto-slavenskih vladara od kraja 5. do sredine 12. vijeka. Djelo opisuje zamišljeno kraljevstvo Slavena, kralja Svatopluka, koji je održao sabor na polju Dalmi, legendu o osnutku Dubrovnika, povijest Duklje i dr.

Uvodni dijelovi kronike u cjelini su nepouzdani kao povijesni izvor. Medutim, vjerodostojnost podataka koje kronika donosi za razdoblje od sredine 10. do polovine 12. vijeka, a koji se odnose na stvaranje snažnog državnog središta u Duklji pod dinastijom Vojislavljevica, u najvecoj mjeri potvrduju strani izvori.

Literalno najuspješniji dio kronike, pravi mali ljubavni roman, cini poglavlje o životu, ljubavi i stradanju dukljanskog kneza Vladimira i njegove žene Kosare, kcerke bugarskog cara Samuila.

Kronika je znacajno svjedocanstvo bogatog nasljeda srednjovjekovne "južne primorske književnosti". U njen sastav ušli su preradeni dijelovi izgubljenih spisa - "Hronike Duklje" iz 10. vijeka, "Epa o Duklji" i "Žitija sv. Vladimira" iz 11. vijek, kao i brojne legende i predanja.

Autor ljetopisa
Ljetopis je sastavio anonimni autor nazvan Pop Dukljanin, svecenik u gradu Baru. Prema nepotvrdenim istraživanjima Eduarda Pericica, moguce je da se radi o nadbiskupu Grguru.

U uvodu latinske redakcije, autor ljetopisa naveo je da je kako bi udovoljio željama onih koji su ga zamolili, preveo ljetopis sa slavenskog na latinski jezik.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Ljetopis_popa_Dukljanina

Tekst Ljetopisa na Montenegrini - http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm

KRALJEVSTVO SLOVENA


Buduci da ste me zamolili, voljena braco u Hristu i poštovani sveštenici svetog sjedišta Arhiepiskopije Dukljanske crkve, kao i više njih od gospode, najviše mladih iz našeg grada, koji uživaju ne samo u slušanju i li citanju o ratovima, vec u samom ratovanju, kako je to vec obicaj kod mladih, da Knjižicu o Gotima, koji se latinski naziva Regnum Sclavorum, u kojoj su opisana sva njihova djela i ratovi, prevedem sa slovenskog pisma na latinsko, prisilivši moju sopstvenu starost, a nagnan bratskom ljubavlju, potrudio sam se da udovoljim vašem zahtjevu. No, ipak, ni jedan citalac neka ne misli da sam napisao išta drugo osim onoga, što sam cuo od naših otaca i drevne gospode da se prenosi kao istinito kazivanje.

Видео Ljetopis Popa Dukljanina канала SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja